Otac




Napravila sam izložbu

Napravila sam izložbu o tebi,
u muzeju koji ce posetiti hiljade očeva,
osim jednog.
Napravila sam čitavu planetu,
na kojoj devojčice kao ja imaju purpurne krune, oštre jezike i karmine na metkiće,
koje nose u svojim sandalama,
za "kad' zatreba".

Napravila sam izložbu o tebi,
koja nije za tebe,
i o kojoj ne možeš ništa da znaš,
ukoliko ne upališ Facebook.
Ili pitaš svoja dva sina da to urade za tebe.

Napravila sam izložbu u državi susednoj tvojoj,
u koju sam morala da doletim.
U državi bližoj tvojoj nego mojoj,
u kojoj svi pričaju naš jezik,
onaj koji ti i ja ne koristimo da međusobno komuniciramo,
jer mi ne komuniciramo,
ni na jednom jeziku.

Napravila sam izložbu u muzeju
za devojčice, ovakve kao ja,
da se dohvate svojih karmina,
I njima ispišu sopstvene romane,
o nekome ko ih nikada neće pročitati.






Soba od pomorandže


jednom si tako, kada sam ja bila mala ćerka odlučio da sagradiš kuću
zidao si kuću na dva sprata, u jednom obližnjem mestu malog grada u kome sam se ja rodila
sagradio si dva sprata, sa tim da se gornji ne koristi 
zbog para
sa svojih dovoljno para, sagradio si tri sobe na donjem spratu
rekao da su dve za tvoja dva sina,
a jedna za ćerku
sagradio si sobu za ćerku, u kojoj se nalazio krevet, police, i televizor
sobu čiji su zidovi su bili narandžasti, jer svi su znali da mi je to bila omiljena boja
sada više nije
soba za ćerku u kojoj nema ćerke,
koja možda služi kao gostinska soba,
ili soba za odlaganje predmeta koji nekome više nisu potrebni,
ili soba u koju dolaze gosti da gledaju u narandžaste zidove zamišljajući ukus pomorandže
soba u kojoj živi verzija porodice kakvu svako želi
u kojoj živi ideja odnosa koji nikada nije postojao
kao nekakav spomenik
možda je to tajna soba, uvek pod ključem
u koju niko ne sme da uđe
samo ti
zažmurim i zamislim kako na moj krevet spustiš svoje teško, umorno telo
dok gledaš u ugašen televizor kao da na njemu ide moj omiljeni film
nekada zamislim da je ta soba nečiji atelje
možda u toj tvojoj porodici ima još nekih umetnica osim mene
možda ta soba pripada nekom drugom i zidovi joj više nisu narandžasti
to je uredu, jer to više nije moja omiljena boja
taj neko sada seda na krevet za ćerku i pali ćerkin televizor
i to je uredu, jer to nikada nije bila moja soba






Priča se da si lep covek

Na tebe ličim, vidim nekada i sama. Pogotovo taj nos što mi na licu nadureno visi. Vole ga mnogi i to nije zbog tebe. Na tebe ličim, i sama sam uočila, i ponekad me to nervira. Nekada mi ipak bude drago, jer su govorili, oni koji su te poznavali kao mladog da si bio lep čovek.

U našim malim gradovima, ili u onom iz koga me je majka presesila, a u kome si ti ostao
i napravio drugu decu, priča se da si lep covek. Lep, ali tužan. 

Jesi li umoran? Radiš li puno? Jel i tvoj nos isto tako svi komentarišu?

Na tebe ličim, kažu i drugi, pa razumem to kao da sam i ja lepa. Umem i ja nekada da delujem umorno, ali se to ne vidi toliko. Ipak je izmedju nas 25 godina ničega.

Da na tebe ličim, ponekad misli moja majka i verujem da to ume i nju da iznervira.

U malim gradovima, ili u onome u kome si ti ostao, a koji sam ja napustila, kažu da ćerke liče na očeve, a sinovi na majke. Moja majka nema sina, ali ti imas dva.

U gradu koji smo mi napustile, a u kome si ti napravio dva sina, priča se da si lep čovek, a i da su ti sinovi jako lepi. Ja razumem to kao da sam i ja lepa,

i to nije zbog tebe.






Ti mi nisi čestitao

Udah se danas, i to mi je baš čudno.
A još mi je čudnije da mi nisi čestitao.
ja se danas udah i to mi nikako ne ulazi u glavu.
Kažu da sam danas potisnula emocije jer se bavim performansom,
pa sam nastupila na sopstvenoj svadbi,
i to sa kakvim monologom.

Ni za jedan performans do sada mi nisi ništa rekao.

Ja se danas udah, na nemačkom jeziku.
Kažu da mi se nemački poboljšao, ali ti to ne znaš.
Prvo, zbog toga što ti ne pričaš nemački, drugo jer mi nisi čestitao.

Ja se danas udah i to mi je baš čudno.

U beloj haljini iako nisam htela belu,
sa crvećem umesto kiše, iako sam rekla da nema razloga za slavlje,
sve na tvoj rođendan.

Ja se danas udah, a ti nikako da mi čestitaš.






© 2025.